Croat / Hrvatski Jezik

(traductor: Boško Habuš)

Teorija kaosa

Na površini
moje ljudske kože
ostaci su
pljuvačke, poljubaca, milovanja, ugriza,
sperme,
sisanja,
posjekotina, rana, udaraca,
znoja, brazgotina,
porezotina, krvi, krasti, modrica, povreda,
ogrebotina,
šamara,
proširenih vena, mjehura i opekotina.

Ne trebaju mi ni bušenje ni tetovaže,

moje je tijelo
karta.

Mrtva ljubav

Udaljenost nije mjera za prostor
nego za vrijeme.

Sekunde što nas dijele
nose bol malih tužnih stvari:
granu što visi,
crvenkasto oko,
izjedenu unutrašnjost debla,
svijeću utopljenu
u vlastitom vosku,
disanje ribe u agoniji,
mračnu sobu,
suhe ruke,
bacanje o zid
da bismo se osjetili živima
i strah, uvijek taj strah
što ne odlazi s godinama,
već s godinama samo raste.

Treba iskopati rupu

Uzimam lopatu i grablje
i počinjem kopati prema dolje,
prvo razbijam pločice,
zatim usitnjavam cement
i zemlju što ga drži i svo
kamenje što nalazim čuvam
u džepu u slučaju da
odjednom doživim odron
i da bude potrebno izgraditi zid
i pričekati da se sve smiri.

Ne želim razmišljati
o mjestu dolaska ni o kašnjenju
ni hoću li na kraju naći nekog
kako kopa u suprotnom smjeru.

Tko zna hoću li udariti
ne imajući vremena
da spriječim sudar,
o nečiju glavu
punu blata i praha.

Zapravo, hvata me panika da ne udarim
o sebe,
da budem i pitanje i odgovor.

Obećanja

Pokušati živjeti
u pomicanju jata riba,
gustoći alga,
udaranju mora
o stijene.

Željeti nešto učiniti
s ovim pješčanim
nemirom na ustima.

Pokušati ne misliti
o bijegu plivanjem
u beskrajnoj pustinji.

Znati živjeti
s brazdama
na koži i suhim zrakom
što mi je reže.

Prizivati
lakoću prošlosti
sposobnost
tijelâ da plutaju,
mirnoću lubanje.

Željeti opet biti ja.

Pokušati ne vjerovati prividima.